Image and video hosting by TinyPic

1000 mora daleko...

nedjelja, 04.04.2010.

Telo mi je bilo premalo za tako velike osećaje... ( 28. 03. 2010. )

Sedim za kompom i razmišljam kako da započnem ovaj post... Ima toliko toga što bih hteo da vam kažem, ali neki osećaji su jednostavno neprevodivi u reči... Neke stvari treba osetiti i doživeti da bi ih razumeli... Ali pokušaću... xD
Pre sedam dana sam se probudio bez ikakve svesti da tog 28. marta treba da idem na koncert Tokio Hotela. Smešno je to kada čekate preko 4 godine da se nešto dogodi, a onda niste ni svesni da se događa. Jer to je san, a snovi se ne ostvaruju. Obukao sam drugu kombinaciju iz prošlog posta. Košulja na kocke i obične crne pantalone.
Na putu do autobuske stanice me je nazvala mama.
„Evo ti njih na TV-u, pocrkali dabogda...“
hahahahahah xD Moji roditelji i nisu bili baš najsrećniji što sam ja išao na koncert jer su mislili da će me neko prebiti, opljačkati ili slično... kao da sam išao na Divlji Zapad, a ne u Beograd...
I tako, na putu do stanice sam slušao emisiju o njima, jer mi je mama pojačala na zvučnik. Emisiju možete pogledati ovde... Najjače je kad voditeljka kaže „Bil i Tom Kaulić“... xDDD


Original Video - More videos at TinyPic

Putovao sam 3 i po sata, od 11 do pola 3. Zamolio sam vozača da stane kod Arene. Tad me je nazvala sestra.
ona: Halo... Jesi li dobro?
ja: Jesam... Smiren sam... Vidim Arenu...
ona: Dobro je... ( jer ne histerišem )... Kako si putovao?
ja: Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.... Vidim bilbord... Vidim njihove autobuse... Ajoj, prekidam...

Image and video hosting by TinyPic

hahahahahahha Tu sam zaplakao... Kao da sam u tom momentu shvatio da su oni zaista tu... Brzo sam se smirio i produžio do Arene... Po mene je došla Kristina ( sa kojom sam pričao veče pred koncert preko 2 sata, sigurno.. xD )...
Prva impresija mi je bila Jelena Karleuša zalepljena preko pola Arene... ahhahahahha Da mi je neko rekao da će Karleuša nekad tako da me oduševi...

Image and video hosting by TinyPic

Otišli smo na ulaz Sever i tamo sam video 50-ak fanova... Ja sam pre toga stalno govorio kako mi je krivo što ne idem na koncert u Zagreb jer bi me tamo znalo pola ljudi... Ovako me skoro niko ne zna... Međutim, prevario sam se.. Odmah su svi počeli:
„Aaa, ujka Neca..“
„Jesi li ti onaj sa bloga?“
„Onaj sa Fejsa?“
Par njih sam prepoznao, ostale ne. Ne znam kako su me svi prepoznali. Svi su mi bili genijalni. Bilo je svakakvih: emosa, pankera, metalaca, rokera, našminkanih, natapiranih... Većinom su bile devojke, ali je bilo i dosta momaka... Kasnije sam na koncertu video i neke od bar 30 godina. Prvo sam mislio da su došli sa nekim, ali su pevali pesme pa me je to začudilo.
Svi su bili otvoreni, ali mi je bilo nezgodno jer su svi bili u nekim grupama i bilo mi je glupo da se samo nekome privalim. Većinu vremena sam bio sam. To mi je i prijalo. Nerviralo me je što su svi nešto urlali i vrištali bez razloga. U početku sam trčao na svaki vrisak, ali sam se posle ohladio.

Image and video hosting by TinyPic

U jednom momentu su svi potrčali na travnjak jer je menadžer Gordon šetao pse. Meni je tako bilo žao. Svu su urlali kao pećinski ljudi, ne shvatajući koliko su se psi istraumirali. Gordon je počeo da trči, a psi su pokušavali da se otrgnu. Začudilo me je što su ljudi toliko bezobzirni. Ipak su to životinje.
„Idi, bre, ja mislila da idu oni, a ono obične džukele...“ – rekla je neka Bosanka, a ja sam legao na pod od smeha. xD

Image and video hosting by TinyPic

Pre toga smo gledali kroz zatamnjena stakla Arene kako prave scenu. Nagurali smo se svi jedni preko drugih. Posle nam je čuvar otvorio vrata i rekao da smemo tako da gledamo ako ne pređemo neku crtu. Međutim, naišao je neki nadrndani Nemac i rasterao nas i zatvorio vrata. Ja sam mu kriv što mu je nestalo vijagre. xD Sve vreme sam se osećao kao u jednoj od TH TV epizoda. Onako svi trčimo i guramo se da bolje vidimo.
Oko 16h je bila tonska proba i cela Arena je odjekivala od glasne muzike i Billovog glasa. Prvo sam čuo „Hey, you“. Hteo sam da srušim one zidove. Grozan je osećaj znati da su tu unutra, a da ne možeš da ih vidiš. Bilo mi je smešno što su fanovi najmanju frku pravili oko tonske probe. Bili su im zanimljiviji šugavi kučići i radnici. Posle sam čuo Billa kako peva „Pain of love“, a „Automatic“ su samo svirali.
Čekanje je već počelo da me ubija, ali sam stalno upoznavao nove ljude. Bilo mi je zanimljivo što vidim sve ljude sa Facea uživo. Neću sad sve da ih imenujem jer ću nekog zaboraviti. Ne sećam se ko, ali kad me je video gledao me je onako od glave do pete i rekao: „Pa, i nisi toliko drugačiji nego na slikama...“
Ma, neeee... Možda zato što sam ja na svim tim slikama... xD
Jedna idiotkinja je dečku iz Bosne rekla: „Pa, ne razlikujete se puno vi iz Bosne...“
Tako nešto... Strašno... U Bosni žive vanzemaljci... xD
Pitao sam ove iz Arene da mi daju plakat, ali su mi rekli da dođem kad koncert prođe. Naravno, tad nisu radili. Stoka... Kao da im znači nešto jedan jebeni plakat...
Anđela sa TH foruma mi je dala neke letke i papir sa fan akcijama. Odmah sam rekao da nijedna neće uspeti. I bio sam u pravu. Jedino smo Georgu u više navrata pevali rođendansku pesmu. Tako je bilo smešno pevati: Happy birthday, Geee-ooo-rg...“
hahahahahha to Georg... Pokušajte da otpevate, retardirano zvuči...



Image and video hosting by TinyPic

Onda je došla Dajana, znate je sa bloga, i zajedno smo išli da skidamo plakate sa ulice. Međutim, bili su zalepljeni lepkom i nije bilo šanse da se skinu. Ja sam uspeo da skinem samo Billovu glavu. ahhahaha Sutradan kada sam se probudio zapitao sam se da li sam sve to sanjao ( koncert i ostalo ). Otvorio sam torbu i iz nje je ispala ta Billova glava. Malo mi je falilo da zaplačem. Da nekom toliko može značiti glupo parče papira. Ono je bilo podsetnik da je sve bilo stvarno. Ali, vraćam se na dan koncerta.



U jednom momentu je izašao neki čovek pred Arenu i počeo da urla na nas da se udaljimo od vrata jer je na sve strane bilo smeće.
„DOOOOOLE!!!!“
A ja ga gledam onako kao malo dete kad će da zaplače. Nikad nisam čuo nekog da tako urla. Najjači momenat:
Neka cura ( puna sebe ) : Zašto da siđemo? Koji si ti...
Razjareni ( bik ) čovek: DOLE!!!!
Da ste videli kako je ona strčala niz stepenice. Ko metak. ahhahahaha U momentu je napusti sva snaga. Neka cura me je na engleskom pitala što viče. Tad sam prvi put pričao na engleskom sa nekim. Nije bilo toliko katastrofalno jer me je razumela.

Image and video hosting by TinyPic

Ponovo smo se vratili gore oko 18 časova kada su trebali da otvore kapije. Svi su se nagurali, jedva smo disali. Sva sreća da nije bila gužva. Mene je sve vreme nerviralo to što mi je na ruci ispisano 53 ( taj sam po redu došao pred Arenu ), ali se posle pokazalo kao korisno jer sam lako mogao da prepoznam svoje ruke na slikama sa koncerta. A i bez toga bih mogao da ih prepoznam jer su to najkoščatije ruke koje je ovaj svet video. A pošto su uz to i duge samo su se one videle iz gomile. Na kraju je postala i sprdnja. U svakom albumu na Face-u sam označen zbog ruku. xD Međutim, ja sam hteo taj broj da obrišem dok smo čekali da uđemo u Arenu.
ja: Neće da se obriše...
Maja: Obriši o nekog ko je u crnom...
Ispred mene je bila neka cura u crnom i okrenula se prema meni i prostrelila me pogledom „Nemoj da ti je palo na pamet“. Svi smo se valjali od smeha... xDDDD Vama većina ovoga verovatno nije smešno, ali ja se kidam od smeha kad se setim.

Moje ruke i TH

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

E, sad, ja i Bill skroooz blizu… kkkkkkk xD Neverovatan je osećaj da on i ja ( ili deo mene xD ) budemo na istoj slici... xD
Prva je sa snimka sa youtube-a, a ostale sa slika fanova...

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Čekali smo preko pola sata da se vrata otvore, a bilo je bar 20 vrata. I na kraju su otvorili samo 2 od njih. Mi smo bili na pogrešnim. Ovi što su bili sa mnom su hteli da sačekaju da se raziđe gužva i da onda uđemo. Ja i Maja, devojka iz Sokobanje, nismo. Trčali smo i gurali se kao sumanuti. Ja sam bukvalno skakao preko ljudi.Hvatao sam se za tuđa ramena i stajao ljudima po kolenima. xD Sve za prvi red u Areni. xD Sve vreme sam se posle plašio da me neko ne prepozna i ne prebije.
Kada smo prošli kontrolu i dobili da pijemo vode ja sam bio toliko umoran i sluđen da sam bacio moju kartu u smeće. Kad smo stigli na ulaz u fan pit, čuvar mi je tražio kartu.
ja: Molim?
on: Daj mi kartu za fan pit ili ostaješ na tribinama...
Mislim da nisam toliko trčao u životu. Za 2 sekunde sam ponovo bio kod kontrolora i rovio po smeću da nađem kartu. Svi su me gledali ko ludaka, što u neku ruku i jesam. Kad sam ugledao zgužvanu kartu na dnu kese laknulo mi je. Ufff... xD

Image and video hosting by TinyPic

Fan pit je bio orgroman i poluprazan. Svi su se nagurali oko scene. Scena je bila takođe prostrana i prekrivena nekim zastorom kako ništa ne bismo videli pre showa. Već tada sam mogao da vidim neke delove koje nisam viđao pre na slikama. Kao dizajn delova na kojima stoje instrumenti. Izgledalo je kao grad u ruševinama i gomila kablova. Najbolje to pogledajte na slikama...

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Pošto sam već ranije video snimke koncerta, znao sam gde Bill najviše stoji i stao sam na to mesto. Mada u treći red. Upoznali smo neke Slovenke koje su se svađale. Kako mi je bilo smešno što pričaju minut a ja ih razumem samo kad kažu „kurac“. hahahhahaha Posle smo ih pitali šta još znaju na srpskom a one: „Piiizda...“ gagagaaffafagagagaga xD
Pošto je sve bilo poluprazno počeo sam da šetam okolo i upoznajem fanove iz partera i objašnjavam im kako da preskoče u fan pit kada počne koncert. Zahvaljujući meni mnogi su i uspeli. Oduševljavala me je ta atmosfera u kojoj smo svi bili bliski i brzo postajali prijatelji jedni sa drugima. Tako mi je bilo smešno kada sam se pozdravljao sa svima nakon koncerta. Upoznao sam milijardu njih.

Image and video hosting by TinyPic

Kada sam hteo da se vratim na moje mesto video sam da se u međuvremenu stvorilo 10 redova. A ja ko ja, ne bih pristao da budem u 10. redu već sam počeo sa onom frazom: „Pomeri se da prođem...“
neka cura: Pazi da ti ne poverujem...
ja: Ma, moje mesto je tamo... Eno ja sam sa onom... mmmm... njom!
U tom momentu sam ugledao Slovenku.
Niko mi ne veruje.
ja: Pitaj je...
Oni svi je viču i pitaju da li sam sa njom. Ona se okrene i ugleda me i oduševi se.
„Da.. Da... On sa mnom...“
Aleluja!!!!
Da ste videli kako su se svi namrštili kad su me propuštali kod nje. Živela Slovenka! xD I eto mene u 2. redu... Pored je bila grupa cura koje su bile u backstageu i upoznale ih, a nisu imale pojma ko su. U fazonu: „Kako se zove ovaj visoki...“ Blago njima... xD
Do koncerta su nam puštali neke strane pesme, među kojima je bio i remix World behind my wall ( tada sam video one starije kako pevaju ).
Zavesa se pomerala malo po malo, a fanovi su pravili histeriju za svaki milimetar. Sve je bilo tako neprirodno. Neki su vikali Biiiiiill!!! Toooom!!! Meni je sve to bilo nekako bezveze, kao da su pokušavali da budu kao strani fanovi. Ili kada su vikali Tokio Hotel! To tako smešno zvuči sa „H“ u „Hotel“. U stranim zemljama više zvuči „otel“ pa je nekako zvučno, a ovako je bzvz.
Kada se zavesa konačno spustila, sa pola sata zakašnjenja, ostao sam bez daha. Kugla je bila tako ogromna i drugačija nego na slikama. Na sve strane je bila magla. Savršen prizor. A onda ono „Tokio Hotel... HUMANOID“


Original Video - More videos at TinyPic

Ajoj, kao da mi je njegov glas prošao celim telom...
Prvo sam ugledao Georga. I bio sam u fazonu: U, jebote, pa oni su živi.
Znam da glupo zvuči, ali odjednom ne gledate neku sliku iz novina ili šugavi snimak sa youtube-a nego biće od krvi i mesa koje se kreće pred vama. Ja ga pogledam na sekund, bacim oko na Toma, i zabuljim se u deo iz kog treba da izađe Bill. Mislim, oduševili su me i oni, ali prvo Bill dame i gospodo. xD
Kad sam ugledao njegovu siluetu, zavrtelo mi se u glavi. Kao kad izgubite tlo pod nogama. Sva sreća da je iza mene bilo dosta ljudi i nisam mogao da padnem. xD Bio je neki metalni deo kod ograde pa sam se popeo na njega, tako da sam bio još viši nego što zapravo jesam.. I još upadljiviji... kekkekekekekeke
O samom sadržaju koncerta vam neću pisati jer već znate sve, a i opisano je u ovom postu, pa koga zanima neko to pogleda, a koga ne nek nastavi.
Bilo mi je neverovatno što mi je Bill tako blizu. Delio nas je samo prostor između ograde i bine, najviše metar i po. Kako je jeben osećaj kad se nagne prema nama i nasmeje se ili još bolje kada pruži mikrofon da mi pevamo neki deo. xDDDD
Sto puta je gledao u mom smeru ( ne mogu da kažem u mene, jer ima okolo još ljudi ) ali mene je sigurno video, jer sam bio viši od drugih i još sam se propinjao na prste i mahao mu kao ludak. A on se samo smeškao. Posle sam shvatio da i nije mogao mahati svakom. Tokom koncerta je to učinio svega 2-3 puta.
Između neke 2 pesme ( ne sećam se koje ) je pogledao opet u pravcu gde sam bio ja, a ja onako smoreno mašem i namrštio se i viknem „A mahni više pizda ti materina!“ hahahahahahhaha Sad mi je malo zbrkano da li je tada ili neki drugi put pogledao onako čudno, slegnuo ramenima, nasmejao se i podigao obrve. Ajoj, taj pogled u životu neću zaboraviti. To je jedini pogled koji znam da je bio 100% upućen meni. Malo mi je mutno kad je šta bilo, jer sam preko sat i po bio u nekoj vrsti transa, ali kad već nisam dobio mahanje dobio sam svoju reakciju. Muka, sigurno ga nisu naučili šta znači pizda ti materina... xD

Image and video hosting by TinyPic

Sva četvorica su me polila vodom, bio sam na prometnom mestu. Georg mi je sasuo vodu pravo u facu i minut sam brisao oči jer ništa nisam video. Da li on zna šta meni znači minut gledati u Billa... hehehe A najsmešnije mi je to što nas ispolivaju vodom, budem skroz mokar, kosa, lice, gornji deo odeće, a onda se upali ona vatra i osušim se za sekund. xD Koliko je to bilo vrelo ja sam mislio da će mi ostati opekotine na licu. Ovi sa tribina su mi posle pričali da su osećali tu vrelinu, pa zamislite kako je meni bilo.

Image and video hosting by TinyPic

Inače, kad je Tom bacao flašu iz koje je pio, bio je na našoj strani. I kao da me je ciljao bacio mi je pravo u facu. Ja sam onako iznenađen samo lupio flašu rukom i bacio je negde u gužvu, da me neko ne ubije zbog 10grama plastike. Posle smo se zezali da mu se nije dopalo kako gledam njegovog brata pa je hteo da me lupi u facu. heheheh xD
Kada je Bill prskao publiku, oni su počeli da prskaju njega. Onda je on nastavio prskanje. Bilo je presmešno. Mada, moram priznati da sam se na momenat uplašio jer je Bill imao ono svetleće odelo, pa sam pomislio da će ga udariti struja. Ali opet i da se to desilo video bih ga sa onom nakostrešenom kosom. hahahhaha Međutim, kad je on počeo da se smeje i zahvaljuje prošla me je briga. Ali, na koncertu pre neki dan ( ne znam gde ) je pre prskanja zamolio publiku da ga ne prskaju. hahahahahahhahahahahahahahahahahahahhaaha Eto, bar će po nečemu pamtiti Srbiju. xD

Image and video hosting by TinyPic

Oduševljavalo me je to kako nam je kao gospodar scene stalno želeo dobrodošlicu u grad Humanoida. 2-3 puta je rekao da će sigurno doći ponovo. Verovatno to svugde govori, ali mi je delovao baš onako iskreno. A kad realno pogledam zašto i ne bi želeli ponovo da dođu, za 20 dana je ovde prodato 2 000 karata, a u mnogo većim zemljama u kojima su se karte prodavale 3-4 meseca prodali su 3-4 000 karata. Kad uporedite Srbiju sa 2 000 ljudi i Francusku sa 3 000 ljudi, to nije nikakva katastrofa kao što neki nazivaju. Malo razmislite i shvatićete o čemu pričam.
Koncert je počeo sa pola sata zakašnjenja, oko pola 9, a završio se nešto posle 10. Sve je bilo savršeno. Na kraju mi ni najmanje nije bilo žao što nisam osvojio meet and greet i ostala čuda jer su mi bili toliko blizu.
Sa koncerta izdvajam 2 najzanimljivija dela. Prvi je drhtaj u glasu koji je imao kada je pevao „Dark side of the Sun“. Neko bi to nazvao kiksom, ali ja ne mogu da prestanem da slušam to, koliko mi se dopada. To je kad peva „will you follow me into the niiiiiight“... U tom „night“... shvatićete već...


Original Video - More videos at TinyPic

Drugi je nešto što nisam video ni na jednom od ranijih snimaka koncerata. Dok su se oni presvlačili išao neki Billov monolog u kome priča kao da umire. Savršeno...


Original Video - More videos at TinyPic

Too many lies...
Too many lies...
Too much pain...
Too many dreams...
Too many tears...
Too many fears...
Too much waste...
Too much fight...
Too many walls...

Ovo nije najtačnije, ali ne čujem dobro, pa svako ko čuje bolje nek me ispravi u komentarima da ja popravim ovde...

Image and video hosting by TinyPic

Eto, valjda sam uspeo da vam prenesem neki svoj utisak. Posle koncerta smo išli da ih gledamo kako odlaze, ali ja sam stao na pogrešnu stranu i video sam ih iz daleka. Mogao sam da se provučem kroz neku ogradu i otrčim do njih, ali bi me posle obezbeđenje išibalo, a i što džaba da ih traumiram. xD Gustav je prvi izašao, a ostali su izlazili u većim razmacima. Tom i Georg su nam mahali, a Bill the Star nije. xD Imao je onu kapicu na glavi. Jedino sam urlao kad sam njega video, hehe.. Bilo je jače od mene. Kada su autobusi prolazili pored nas ja sam se popeo na ogradu koja nas je sprečavala da istrčimo na ulicu i pružio ruku prema autobusu. Bila je na nekih par centimetara od zatamnjenog stakla autobusa. Ipak sam mogao da vidim kroz to Billovu siluetu i ruku koju je stavio na staklo, nije mahao. Nenormalan osećaj, moja i njegova ruka tako blizu. Kad je autobus prošao samo sam seo na zemlju i zamalo da se ispovraćam. Kao da je sve htelo da izađe iz mene. Telo mi je bilo premalo za tako velike osećaje. xD
Kući sam poneo sa poda gomilu konfeta i osećaje koji nikada neću moći da potisnem u sebi, jer se iznova javljaju kad ih vidim na snimcima ili slikama.
Hvala vam za ovako savršen dan...

- 20:04 - Komentari (65) - Isprintaj - #