Molio bih te da mi nakon svakog procitanog posta ostavis komentar, kako bih znao tvoje misljenje o toj temi ili uopsteno o blogu. Cak i ako nemas svoj blog, jednostavno je da ostavis komentar. Ispod posta imas 2 opcije Komentari / Printaj. Klikni na komentare, i otvorice ti se novi prozor. Na dnu ( iznad vesti ) imas polje u kome ces ukucati komentar, a pored se ubelezi kao Anonimac, tada ti nece traziti nikakvu sifru. Vrlo je jednostavno, pokusaj!
Moji omiljeni stihovi iz pesama Tokio Hotela…
“Kad više ništa ne ide
biću tvoj anđeo – za tebe jedino!
I u svakoj tamnoj noći ja ću se pojaviti…
Tada ćemo leteti daleko odavde…
Nećemo se više nikad razdvojiti…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Čekam te beskrajno,
ali ni to mi nije dugo…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Pomisli na mene i videćeš anđela
koji leti pored tebe…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Zabrane su zabranjene!”
( Lass uns hier raus )
“Ako je ovaj dan poslednji
nemoj mi to, molim te, jos reći…
Još ne…”
( Der letzte Tag )
“Da li će tog dana svi satovi stati?
Da li će nestati horizont
i svi snovi na spavanje krenuti?”
( Der letzte Tag )
“Tamno je ovde u svetlu…
Ovde imamo sve i ništa!”
( Schwarz )
“ Onda se sve zaledi, a ja se držim toplo
za pokušaj bekstva!”
( Frei im freinen Fall )
“ Mi smo se zaključali u sebe i slomili ključ…”
( Wir schliessen uns ein )
“ Ubija me to što smo se voleli do smrti,
a sada naš san leži u ruševinama… “
( Totgeliebt )
“ Ćutim tvoje ime…”
( Spring nicht )
“ Ti sanjaš o kraju samo da bi počela
sve ispočetka…”
( Spring nicht )
“ Umreću za našu besmrtnost “
( Heilig )
“ I nekada će te ovo more odvesti meni…”
( Heilig )
“ Ti si kao košmar koji sanja mene…”
( Nach Dir kommt nichts )
“ Tražis dugu, ali ona leži mrtva na podu ispred tebe.
Pokušala je da sija dugo koliko je mogla samo za tebe…”
( Ich bin da / An deiner Seite )
“ Pričaj mi lazi…
Učini to tako da ti poverujem,
inače neću imati vazduha.
Samo sivi zidovi bez svetlosti.
Sve ovde je bez mene…”
( Hilf mir fliegen )
“ Ti si sve ono što sam ja
i sve ono što tece kroz moje vene…”
( In die Nacht )
"Večno ćemo patiti zbog ljubavi..."
( Pain of love )
I za kraj najlepsi stih…
“ Negde postoji mesto za koje znamo samo nas dvoje.
Ali sve je ispalo drugačije i puls u venama se smanjio.
Ali… ipak nas nekako kroz noć vode
otkucaji naših srca!!!!! “
( 1000 Meere )
Zovem se Neca.
Imam 19 godina... Rođendan slavim svakog 15. 04.
Pored TH-a, najviše slušam Lady Gagu...
Volim istoriju umetnosti i književnost ( što sam i upisao )…
Ne volim matematiku, fiziku, hemiju, geografiju, ruski...
Voleo bih da jednog dana postanem novinar…
Pocinje svakog jutra…
U 7 sati zvoni mi budilnik,
ali ja ne ustajem iz kreveta.
Uvek mnogo kasnim.
I u sportu sam drugi,
zato pisem “ FUCK YOU” na svaki svoj trofej!
Mnoge moje lazi su prosle kao istina.
Mnogi su verovali u moja prazna obecanja.
I pitam se da li cu dospeti u Raj ovakav kakav sam!
Iako ovaj blog postoji od 19.09.2008, ovaj brojač poseta nije postavljen tada, tako da je ovaj blog od 10.11.2008. posećen:
Pošto već mesecima ne radi brojač poseta odlučio sam da ubacim novi danas ( 1.12.2014. ) čisto kako bih imao orijentaciju koliko vas ima jer ne ostavljaju svi komentare. Do sada vas je bilo nešto preko 110 000.
Konačno se Sunce setilo da obasja prozore na mojoj kući. Iskren da budem, svejedno mi je pošto nemam sa kim da izađem napolje. Svi ljudi sa kojima se družim se provode u zemlji švalera, la Italiji, na ekskurziji. Ali, makar mi je Sunce dalo inspiraciju da napišem novi post.
Dnevno bar 20-ak puta proverim sve one silne stranice sa novostima o Tokio Hotelu i skoro svaki put ugledam nešto novo. Za sve vas kojima je ovaj moj blog upravo ta stranica na kojoj saznate nešto novo, ja pišem ovaj post....
Ja ( a pretpostavljam i vi ) preslušavate onaj snimak sa po 30 sekundi svake nove pesme više puta na dan. Svaka me pesma oduševljava. Ali po vašim komentarima sam primetio da vi baš i ne delite moje mišljenje. I verujte da mi je više muka od onih rečenica „Stari i novi Tokio Hotel...“
Ne postoje dva Tokio Hotela. Oni su ona ista 4 dečaka koje se vragolasto smeju sa prvog postera. To što Billu više šiške ne padaju u oči i što Tom više nema one tanke ručice ne menja njih kao ličnost. Muka mi je što svi samo vole njihove frizure i odeću! I muka mi je što su svi oni koji su doskora ispisivali FOREVER pored njihovog imena izbrisali ono Kaulitz iz imena na FaceBooku. Ja ne moram time da pokazujem koliko ih volim. Za ove 4 godine sam shvatio način na koji dišu. I zato ću ih još dugo slušati nebitno da li se Bill na sledećem photoshootingu pojavi ćelav, a Tom u sledećem intervjuu prizna da je gej. Ko je shvatio šta sam hteo da kažem – shvatio je. Nego da se ja vratim na temu.
U početku mi je smetalo što dobijamo toliko novih pesama, jer neće ostati šta da me iznenadi na albumu. Međutim, kada sam čuo novih 30 sekundi pesama, iznova sam se oduševio. Sve je opet bilo tako novo, tako drugačije. I verujem da ću opet ostati bez daha preslušavajući CD. Zamalo nisam zaplakao kada sam čuo ono „Mein Herz kampft...“ Kako je dobar osećaj konačno to čuti u gotovoj verziji... Ne znam da li ste primetili, ali Bill je ponovo otpevao „Love and Death“. Pesma sada mnogo bolje zvuči. Strofe peva nekim promuklim glasom, a prelaz na refren je mnogo jači. Jedina bolja stvar na demo verziji je bio način na koji otpeva „with my heeeeaaart“. U „Kampft der Liebe“ storfe peva Bill, a u engleskoj verziji „Pain of love“ to peva Tom. To me je zaista začudilo. I takođe, „Automatic“ je mnogo više kompjuterizovana od „Automatisha“. Uporedite samo kako opteva prvu reč...