Molio bih te da mi nakon svakog procitanog posta ostavis komentar, kako bih znao tvoje misljenje o toj temi ili uopsteno o blogu. Cak i ako nemas svoj blog, jednostavno je da ostavis komentar. Ispod posta imas 2 opcije Komentari / Printaj. Klikni na komentare, i otvorice ti se novi prozor. Na dnu ( iznad vesti ) imas polje u kome ces ukucati komentar, a pored se ubelezi kao Anonimac, tada ti nece traziti nikakvu sifru. Vrlo je jednostavno, pokusaj!
Moji omiljeni stihovi iz pesama Tokio Hotela…
“Kad više ništa ne ide
biću tvoj anđeo – za tebe jedino!
I u svakoj tamnoj noći ja ću se pojaviti…
Tada ćemo leteti daleko odavde…
Nećemo se više nikad razdvojiti…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Čekam te beskrajno,
ali ni to mi nije dugo…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Pomisli na mene i videćeš anđela
koji leti pored tebe…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Zabrane su zabranjene!”
( Lass uns hier raus )
“Ako je ovaj dan poslednji
nemoj mi to, molim te, jos reći…
Još ne…”
( Der letzte Tag )
“Da li će tog dana svi satovi stati?
Da li će nestati horizont
i svi snovi na spavanje krenuti?”
( Der letzte Tag )
“Tamno je ovde u svetlu…
Ovde imamo sve i ništa!”
( Schwarz )
“ Onda se sve zaledi, a ja se držim toplo
za pokušaj bekstva!”
( Frei im freinen Fall )
“ Mi smo se zaključali u sebe i slomili ključ…”
( Wir schliessen uns ein )
“ Ubija me to što smo se voleli do smrti,
a sada naš san leži u ruševinama… “
( Totgeliebt )
“ Ćutim tvoje ime…”
( Spring nicht )
“ Ti sanjaš o kraju samo da bi počela
sve ispočetka…”
( Spring nicht )
“ Umreću za našu besmrtnost “
( Heilig )
“ I nekada će te ovo more odvesti meni…”
( Heilig )
“ Ti si kao košmar koji sanja mene…”
( Nach Dir kommt nichts )
“ Tražis dugu, ali ona leži mrtva na podu ispred tebe.
Pokušala je da sija dugo koliko je mogla samo za tebe…”
( Ich bin da / An deiner Seite )
“ Pričaj mi lazi…
Učini to tako da ti poverujem,
inače neću imati vazduha.
Samo sivi zidovi bez svetlosti.
Sve ovde je bez mene…”
( Hilf mir fliegen )
“ Ti si sve ono što sam ja
i sve ono što tece kroz moje vene…”
( In die Nacht )
"Večno ćemo patiti zbog ljubavi..."
( Pain of love )
I za kraj najlepsi stih…
“ Negde postoji mesto za koje znamo samo nas dvoje.
Ali sve je ispalo drugačije i puls u venama se smanjio.
Ali… ipak nas nekako kroz noć vode
otkucaji naših srca!!!!! “
( 1000 Meere )
Zovem se Neca.
Imam 19 godina... Rođendan slavim svakog 15. 04.
Pored TH-a, najviše slušam Lady Gagu...
Volim istoriju umetnosti i književnost ( što sam i upisao )…
Ne volim matematiku, fiziku, hemiju, geografiju, ruski...
Voleo bih da jednog dana postanem novinar…
Pocinje svakog jutra…
U 7 sati zvoni mi budilnik,
ali ja ne ustajem iz kreveta.
Uvek mnogo kasnim.
I u sportu sam drugi,
zato pisem “ FUCK YOU” na svaki svoj trofej!
Mnoge moje lazi su prosle kao istina.
Mnogi su verovali u moja prazna obecanja.
I pitam se da li cu dospeti u Raj ovakav kakav sam!
Iako ovaj blog postoji od 19.09.2008, ovaj brojač poseta nije postavljen tada, tako da je ovaj blog od 10.11.2008. posećen:
Pošto već mesecima ne radi brojač poseta odlučio sam da ubacim novi danas ( 1.12.2014. ) čisto kako bih imao orijentaciju koliko vas ima jer ne ostavljaju svi komentare. Do sada vas je bilo nešto preko 110 000.
On pati...
Uzasno pati...
Njemu je potreban neko..
Znam kako mu je... I ja se osecam tako...
Ponekad vam je potreban neko, makar da vas zagrli...
On ima sve...
Slavu, novac, prijatelje... Uziva u tome, to je ono o cemu je celog zivota sanjao... Znam da je takav tip osobe kojoj zapravo ne smetaju paparazzi... Zapravo voli da mu smetaju, voli tu paznju....
I srecan je...
Verovatno mu je ceo dan savrsen, ima sve sto pozeli...
A onda legne sam i pocne da razmislja...
Potreban mu je neko...
Tako nastaju ovakve pesme...
Ova pesma je puna bola i na samom kraju refrena ironije...
"Promise me we'll celebrate this pain together... "
U ovakvim pesmama on zapravo pokaze kakav je... Koliko pati... I ja isto pisem pesme i jedna osoba koja ih je sve procitala mi je rekla
"Pa, dobro, zasto nemas nijednu veselu pesmu?"
Nemam inspiraciju... Ne glumim sad nekog emosa, mene niko ne voli i ta sranja, nego kada pisem pesme, pisem o onome sto me grize iznutra... Kako da pisem srecne pesme o ljubavi, kada to ne osecam...?
Skoro nekad sam napisao pesmu koja se ne rimuje... Svasta meni dune u glavu... Dacu vam je da je procitate...
Vapaj malih ljudi
Živim u svetu u kome lica i reči nemaju zvuk i lik,
u kome su ulice prazne,
osmesi odglumljeni.
Tvoj zagrljaj je moja religija.
Svakog sekunda se molim, ali kako to obično biva
Bog ne čuje molitve malih ljudi.
Usne se tope u šapatu,
a suze su zamutile oči.
Grudi nisu dovoljno jake da razbiju okove.
Ne pate samo mali ljudi.
Hrabri se samo plaše da plaču...
Ali da se vratim na Billa... Nikad necu zaboraviti jednu recenicu o njemu... Nije je on rekao... Zato govori o njemu vise nego sto bi on ikad rekao... Necu reci ime osobe koja mi je ovo rekla, jer ne bi bilo u redu... Sto je najzanimljivije ta osoba nije fan, ali ga je videla... Ali moram da napisem tu recenicu jer je ostavila dubok utisak na mene, potvrdila je sve ono sto sam mislio...
ona: ja neznam jesam li luda ili ne al bill zrači nekakvom anđeoskom energijom...to nije ljudski, nema šanse.. ostavio me je bez teksta, čovječe, svjet se oko mene zaustavio kad sam ga ugledala... a tek pogled..isuse kako on pati..tužnije oči nisam u životu vidjela..
preplavio me je osjecaj tuge i slomljenosti...
nikad zivotu nisam takvo nesto osjetila..
ja: ja ih pratim od pocetka... ne bas od samog, ali imao je Bill onu mangu i on vise nije ista osoba, ne smeje se isto, nije isti, ima nesto u njemu.. ali to nije samo odrastanje, ne znam kako to da opisem...
ona: a nemoze se smijat, covjece, ono sto sam ja osjetila kad sam mu u oci pogledala me skoro ubilo..slomilo..on to svaki dan nosi u sebi.. The pain of love...to je to..
Neće nas slomiti ljubavni bol.
Ne treba nam tvoja pomoć da se spasemo.
Nikad nećemo prestati da patimo zbog ljubavi.
Mi smo ono što smo od sebe napravili.
Ljubavni bol je u našim srcima
i dublji je od okeana.
Ljubavni bol čeka u mraku.
Polako ga uzmimo...
Idemo dalje...i još dalje...i još dalje...
Ne pripadamo nikome... nikome...
Večno ćemo patiti zbog ljubavi...
Obećaj mi da ćemo zajedno slaviti ovaj bol...
Bol zbog ljubavi... ljubavi...
Ljubavni bol je u svakom od nas.
Udara nas poput čekića.
Ne možemo isključiti taj bol,
pa, hajde onda da slavimo tu dramu.
Bol nam ne dopušta da posustanemo.
Sve ćemo zaboraviti.
Želim da dodirnem taj bol...
Bez toga nije vredno živeti...
Idemo dalje...i još dalje...i još dalje...
Ne pripadamo nikome... nikome...
Večno ćemo patiti zbog ljubavi...
Obećaj mi da ćemo zajedno slaviti ovaj bol...
Bol zbog ljubavi... ljubavi...
Prelazimo planine i pustinje zbog naše ljubavi...
Vratimo je nazad noćas, tako da možemo da osećamo ovaj bol zauvek...
Idemo dalje...i još dalje...i još dalje...
Ne pripadamo nikome... nikome...
Večno ćemo patiti zbog ljubavi...
Obećaj mi da ćemo zajedno slaviti ovaj bol...
Bol zbog ljubavi... ljubavi...